Smijem li biti ljut na Boga?

Ako si ovo utipkao, vjerojatno se nešto dogodilo — gubitak, nepravda, molitva koja je ostala bez odgovora — i u tebi je bijes, a uz njega i strah da taj bijes nije dopušten, da je grijeh, da bi ga trebao progutati. Ova stranica ti ne govori da se smiriš. Pokušava ti pokazati nešto što mnoge iznenadi: da su neki od najvažnijih glasova u tim tekstovima vikali na Boga izravno, i da to nije bilo osuđeno.

Nekoliko pojmova za početak

Za čitatelje bez crkvene pozadine:

• Isus iz Nazareta bio je židovski vjerski učitelj iz prvog stoljeća; kršćanstvo tvrdi da je bio i Bog u ljudskom obliku. Rimska ga je vlast oko 30. godine pogubila raspećem.
• Križ je kršćanska skraćenica za to pogubljenje — javno rimsko smaknuće Isusa oko 30. godine.
• Psalmi su duga zbirka od 150 molitava i pjesama u Starom zavjetu; velik dio njih je tužan, ljutit ili očajan.
• Job je lik iz jedne starozavjetne knjige koji gubi gotovo sve i onda satima izravno prigovara Bogu.

Kratak, iskren odgovor

Prema samim tekstovima, bijes izrečen Bogu nije prekid odnosa — on je oblik odnosa. Suprotnost vjeri nije ljutnja, nego okretanje leđa i šutnja. Čovjek koji viče na Boga još uvijek govori Bogu; još je u odnosu. Kršćanska tradicija taj bijes nije skrivala; stavila ga je u svoje svete tekstove i ostavila ga ondje neublaženog.

Molitve koje su bijesne, a ipak su molitve

Velik dio Psalama — zbirke molitava u Starom zavjetu — nije spokojan. Neki počinju pitanjem "dokle, Gospodine, hoćeš li me zaboraviti — dovijeka?" Jedan od njih završava, bez razrješenja, riječju "tama". Ti tekstovi nisu iz molitvenika pobjednika; to su glasovi ljudi u sredini boli koji Bogu govore najgore što osjećaju, i tekst ih ne cenzurira. Činjenica da su takve molitve uvrštene znači da je pobožnost, u ovoj tradiciji, imala mjesta za bijes — ne umjesto povjerenja, nego kao njegov iskren oblik.

Čovjek kojem je dopušteno prigovarati

Priča o Jobu — čovjeku koji je izgubio gotovo sve — velikim je dijelom Jobovo izravno prigovaranje Bogu. On traži sud, želi iznijeti svoj slučaj, optužuje Boga da se skriva. Zanimljivo je kako priča završava: Bog ne kori Joba zbog toga što je govorio prejako, nego kori Jobove prijatelje jer su o Bogu govorili glatke, pobožne neistine dok je Job govorio istinito — čak i kad je istinito značilo optužbu. Poruka nije da je Job imao pravo u svemu, nego da je iskrena ljutnja bila bliža Bogu od uljudne šutnje.

Čak je i Isus izgovorio taj krik

Prema izvještajima, u posljednjim satima na križu Isus je izgovorio riječi: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" To nije rečenica mirna čovjeka. To je krik napuštenosti — i to onaj koji kršćanstvo stavlja u usta samome Bogu u ljudskom obliku. Ako je taj krik izgovorio Isus, onda osjećaj da te Bog napustio nije nešto što te izbacuje iz odnosa. To je nešto što je, prema toj tvrdnji, i sam Bog iznutra osjetio i izrekao.

Gdje te to ostavlja

Ne moraš glumiti mir kojeg nemaš, niti se pretvarati da nisi ljut da bi se smio moliti. Kršćanska tradicija ne traži uljepšanu verziju tebe; njezini vlastiti tekstovi pokazuju da se pred Boga smije doći bijesan. Ako ti treba negdje početi, molitve koje se zovu Psalmi jezik su koji je za ovo već napisan — možeš ih čitati kao tuđe riječi koje govore tvoje.

Što sad?

Ako u sebi nosiš bijes prema Bogu koji se nikad nisi usudio izgovoriti naglas, možeš ga iznijeti ovdje, bez straha da ćeš biti osuđen. Naš razgovor je besplatan, privatan i na tvom jeziku. Ti ga počinješ; ti ga završavaš kad god želiš.

Odakle ovo dolazi u Bibliji

• Psalam 13,1–2 — "dokle ćeš me, Gospodine, zaboravljati?"
• Psalam 22,1–2 — krik napuštenosti koji Isus kasnije ponavlja
• Job 23,1–7 — čovjek koji traži da iznese svoj slučaj pred Bogom
• Tužaljke 3,1–9 — bol izrečena bez uljepšavanja
• Marko 15,34 — Isusov vlastiti krik s križa
• Psalam 88 — molitva koja završava u tami, bez razrješenja