Kako čitati Bibliju?

Ako si ikad otvorio Bibliju na prvoj stranici i pokušao čitati redom, vjerojatno znaš kako to ide: prvih nekoliko poglavlja teče, a onda upadneš u popise zakona, rodoslovlja i mjere za gradnju šatora, i odustaneš uvjeren da to nije za tebe. To nije tvoja greška. Biblija nije napisana da se čita od korica do korica kao roman. Ova stranica ti daje praktičan način da joj priđeš ako nemaš nikakvu pozadinu.

Nekoliko pojmova za početak

Za čitatelje bez crkvene pozadine:

• Biblija je zbirka židovskih i kršćanskih svetih tekstova. Ima dva dijela: Stari zavjet (stariji, nastajao otprilike između 1500. i 400. prije Krista, ujedno židovsko sveto pismo) i Novi zavjet (spisi iz prvog stoljeća o Isusu i njegovim sljedbenicima).
• Evanđelja su četiri kratka životopisa Isusova života — Matej, Marko, Luka i Ivan — svaki ispričan iz malo drukčijeg kuta.
• Isus iz Nazareta bio je židovski vjerski učitelj iz prvog stoljeća; kršćanstvo tvrdi da je bio i Bog u ljudskom obliku.
• Psalmi su duga zbirka od 150 molitava i pjesama u Starom zavjetu.

Kratak, iskren odgovor

Nemoj počinjati od početka. Biblija je knjižnica različitih vrsta teksta, ne jedna knjiga s jednim tokom, i najlogičnije ulazno mjesto nije prva stranica nego jedan od četiriju kratkih životopisa Isusa. Kad jednom imaš osjećaj za osobu oko koje se sve vrti, ostalo dobiva okvir. Redoslijed čitanja bitniji je od količine.

Zašto čitanje "od Postanka" obično ne uspije

Prva knjiga Biblije zove se Postanak i ima snažan početak, ali ubrzo slijede dijelovi koji drevnom narodu jesu imali svrhu, a današnjem čitatelju bez konteksta djeluju kao suhoparni popisi. Kad kreneš redom, potrošiš svu energiju na najteže prohodan teren prije nego što uopće stigneš do Isusa, koji je razlog zbog kojeg većina ljudi i otvara Bibliju. Zato gotovo svi vodiči za početnike predlažu isto: preskoči taj ulaz i počni od životopisa.

Gdje konkretno početi

Od četiriju životopisa Isusa, dva su posebno dobra prva odredišta. Marko je najkraći i najbrži — čita se u jednom dahu, oko devedeset minuta, i daje ti cijeli luk odjednom. Ivan je nešto sporiji i osobniji, s više Isusovih razgovora jedan na jedan. Odaberi jedan i pročitaj ga cijelog, ne po rečenicu dnevno — čitaj ga kao što bi čitao nečiji životopis, da uhvatiš cjelinu. Tek nakon toga ima smisla ići dalje: primjerice na Djela apostolska (što se događalo nakon), ili na Psalme (molitve za svako raspoloženje), ili na jedno od kratkih pisama poput onoga upućenog kršćanima u gradu Filipima.

Kako čitati, a ne samo prelaziti očima

Nekoliko praktičnih stvari. Prvo, obrati pažnju na vrstu teksta: pjesma nije zapisnik, pismo nije zakon, i pitanja koja postavljaš trebaju odgovarati vrsti. Drugo, ne zapinji na svakoj nejasnoći — označi je i idi dalje; cjelina često razjasni dio. Treće, pitaj se pri svakom prizoru jednostavno: što ovo govori o tome kakav je Bog i kakav je čovjek? To je pitanje koje drži smjer bez potrebe za stručnim znanjem. Kršćanska tradicija drži da tekstovi sami vode prema Isusu — prema jednom od životopisa, sam Isus je svojim sljedbenicima tumačio kako starije spise čitati kao da smjeraju prema njemu.

Koji prijevod uzeti

Za hrvatskog čitatelja bez crkvene pozadine, dva su prijevoda posebno pristupačna: izdanje Kršćanske sadašnjosti (uobičajena, čitljiva suvremena Biblija) i Varaždinska Biblija. Oba su lako dostupna u knjižarama i besplatno na internetu, uključujući aplikacije za mobitel u kojima možeš odabrati baš životopis od kojeg počinješ. Nemoj se opterećivati izborom "najispravnijeg" prijevoda; bilo koji suvremeni je sasvim dovoljan za početak.

Gdje te to ostavlja

Ne treba ti nikakva priprema ni predznanje da otvoriš jedan životopis i pročitaš ga do kraja. To je jedini stvarni prvi korak; sve ostalo slijedi iz njega. Marko je najkraći put unutra.

Što sad?

Ako počneš čitati i naiđeš na nešto što te zbuni ili zapne, o tome se može razgovarati — bez pretpostavke da bi to već trebao znati. Naš razgovor je besplatan, privatan i na tvom jeziku. Ti ga počinješ; ti ga završavaš kad god želiš.

Odakle ovo dolazi u Bibliji

• 2. Timoteju 3,16–17 — kršćanska tvrdnja o svrsi ovih spisa
• Psalam 119,105 — slika teksta kao "svjetiljke nozi"
• Luka 24,27 — Isus tumači starije spise kao da smjeraju k njemu
• Ivan 5,39 — upozorenje da čitanje nije samo sebi svrha
• Hebrejima 4,12 — tekst opisan kao "živ i djelotvoran"
• Nehemija 8,8 — drevni prizor čitanja uz tumačenje smisla