Kako postati kršćanin?

Možda si ovo utipkao napola očekujući popis pravila. Ili obrasca kroz koji moraš proći — ceremonija, papiri, godine učenja prije nego što te se pusti unutra. Ako si odrastao gledajući kršćanstvo izvana, moglo je izgledati kao institucija u koju se prima, a ne nešto što se osobno dogodi.

Ova stranica iznosi što kršćanstvo zapravo tvrdi o tome kako netko postaje kršćaninom. Nije ceremonija, i nije ispit. Možeš to čitati kao objašnjenje jedne konkretne tradicije — i sam odlučiti tiče li te se.

Nekoliko pojmova najprije

Za čitatelje bez crkvene pozadine:

• Isus iz Nazareta bio je židovski učitelj iz prvog stoljeća. Kršćanstvo tvrdi da je bio i Bog u ljudskom obliku. Rimska ga je vlast pogubila oko 30. godine načinom smaknuća zvanim raspeće.
• Grijeh, u kršćanskom pisanju, nije samo nevaljalo ponašanje. To je šire stanje neusklađenosti s onim kako je trebalo biti — i konkretni čini koji iz toga proizlaze.
• Milost je kršćanska riječ za nezasluženu naklonost — to da Bog prema nekome postupa s dobrotom koju taj nije zaslužio i nije mogao zaslužiti.
• Spasenje, u kršćanskom pisanju, znači biti pomiren s Bogom — oprošteno, obnovljeno, uvedeno u vrstu života s Bogom za koju su, kako se tvrdi, ljudi stvoreni.
• Molitva, u kršćanskom smislu, jest razgovor s Bogom — ponekad riječima, ponekad bez njih.

Kratak, iskren odgovor

Prema kršćanstvu, ne postaješ kršćaninom time što se dovoljno popraviš ili što svladaš dovoljno gradiva. Postaješ time što se okreneš prema Bogu takav kakav jesi, s povjerenjem se osloniš na ono što kršćanstvo tvrdi da je Isus učinio, i pustiš da tvoj život od tada ide u drugom smjeru. Riječima jednog ranog kršćanskog pisca: nije to zarađeno, nego primljeno.

To nije nagrada za popravljene

Jedno od najstarijih kršćanskih pisama, koje je ranom kršćanskom vođi imenom Pavao poslano zajednicama u gradu Efezu, kaže da je čovjek spašen "milošću, po vjeri; i to ne od sebe, dar je to Božji — ne po djelima, da se nitko ne bi hvalio." U tom rječniku milost znači dobrotu koja se ne zarađuje.

Poanta te rečenice jest da ovdje nema ljestvice zasluga na koju se treba popeti. To je važno jer mnogi ljudi drže da nisu dovoljno dobri da bi im se to smjelo približiti — da bi najprije morali srediti svoj život. Kršćanska tvrdnja ide obrnutim redoslijedom: dolaziš takav kakav jesi, a mijenjanje dolazi poslije, i to ne sam.

Kako to izgleda kad se dogodi

Rani su kršćani opisivali taj zaokret trima jednostavnim pokretima, koji se često događaju u istom trenutku.

Prvo, iskrenost o tome kako stvari stoje — to što kršćanstvo zove pokajanje, što je bliže poštenju nego samobičevanju: pristanak da nešto nije u redu i spremnost da se krene drugim smjerom.

Drugo, povjerenje — oslanjanje na Isusa umjesto na vlastiti rezultat. Jedno drugo Pavlovo pismo, upućeno kršćanima u Rimu, to sažima: "Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen." Ovdje Gospodin nije uljudno oslovljavanje; to je ispovjedni naslov — priznanje da je Isus zakonita vlast nad nečijim životom.

Treće, obraćanje Bogu izravno — razgovor. Ne postoji propisana formula. Prema jednom od opisa Isusova života, on je usporedio Boga s ocem koji ugleda posrnula sina kako se izdaleka vraća i "potrči mu ususret, baci mu se oko vrata i izljubi ga" — prije nego što je sin uspio izgovoriti pripremljeni govor. Kršćanstvo tvrdi da inicijativa nije na tebi da bude savršena.

Nema tajnih riječi

Ne postoji čarobna rečenica koju moraš izgovoriti točno da bi "upalilo". Neki ljudi taj zaokret sažmu u jednostavnu molitvu — nešto poput: "Bože, ne znam sve o ovome, ali okrećem se prema tebi. Oslanjam se na Isusa. Preuzmi moj život." Riječi nisu ono što nešto mijenja; okretanje jest. Molitva je samo način da se to izrekne.

Ono što slijedi nakon toga jest zajednica, učenje, sudjelovanje u obredima poput krštenja (javnog čina koji označava taj novi početak) — ali to su posljedice, ne uvjeti. Prvi je korak sam zaokret.

Što sad?

Ako čitaš ovo i osjećaš da bi možda htio taj zaokret napraviti, ali ne znaš kako, ili se pitaš je li to uopće za tebe — o tome možeš razgovarati. Naš je razgovor besplatan, privatan i na tvom jeziku. Ti ga počinješ; ti ga završavaš kad god želiš. Nitko te neće upisivati ni u što.

Odakle ovo dolazi u Bibliji

• Rimljanima 10,9 — "Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin..."
• Ivan 1,12 — onima koji ga prime daje se da postanu djecom Božjom
• Efežanima 2,8–9 — spašeni milošću, ne po djelima
• Luka 15,20 — otac koji trči ususret posrnulom sinu
• Djela apostolska 2,38 — poziv na pokajanje i novi početak
• Otkrivenje 3,20 — slika o Bogu koji čeka na vratima, ne provaljuje