Je li Isus jedini put?

Za mnoge ljude ovo pitanje nije akademsko. Odrastao si u zemlji gdje se "biti Hrvat" i "biti katolik" dugo izgovaralo u istom dahu, i onda je u nekom trenutku tvrdnja da je baš jedan put ispravan počela zvučati usko, čak arogantno. Poznaješ dobre ljude drugih uvjerenja i onih bez ikakvog uvjerenja. Ideja da bi svi oni bili "izvan" nečega djeluje kao nešto što bi trebalo odbaciti već iz pristojnosti.

Ova stranica ne pokušava te uvjeriti da nešto osjetiš. Pokušava ti točno reći što kršćanska tradicija zapravo tvrdi kad kaže da je Isus "jedini put" — jer ta tvrdnja gotovo nikad ne znači ono što ljudi misle da znači. Možeš je pročitati kao konkretan odgovor jedne tradicije i sam prosuditi.

Nekoliko pojmova za početak

Za čitatelje bez crkvene pozadine:

• Isus iz Nazareta bio je židovski vjerski učitelj koji je živio u prvom stoljeću u rimskoj provinciji Judeji. Kršćanstvo uz to tvrdi da je bio i Bog u ljudskom obliku. Rimska ga je vlast oko 30. godine pogubila načinom smaknuća koji se zove raspeće.
• Križ je kršćanska skraćenica za to pogubljenje — javno rimsko smaknuće Isusa oko 30. godine.
• Uskrsnuće je kršćanska tvrdnja da je Isus, nakon svog pogubljenja, tri dana kasnije viđen živ od strane više poimence navedenih svjedoka.
• Milost je kršćanska riječ za nezasluženu naklonost — kad netko prema drugome postupa s dobrotom koju ovaj nije zaslužio i nije mogao zaslužiti.

Kratak, iskren odgovor

Kršćanska tvrdnja nije da su kršćani bolji ljudi od drugih, niti da je "naša ekipa" pobijedila. Tvrdnja je uža i čudnija: da je Bog jednom, na jednom mjestu, sam sebe učinio dostupnim u konkretnoj osobi — i da ono što je ta osoba učinila stoji otvoreno svima, bez obzira otkuda dolaze. "Jedini put" nije zid koji nekoga isključuje; to je vrata koja su, prema toj tvrdnji, otvorena za svakoga.

Nije riječ o tome tko je bolji

Vrijedi razdvojiti dvije stvari koje se lako pomiješaju. Prva je pitanje jesu li ljudi drugih uvjerenja iskreni, dobri i vrijedni poštovanja. Kršćanska tradicija na to nema što odgovoriti osim: naravno da jesu. Drugo je pitanje kako se pokvaren odnos između čovjeka i Boga popravlja. To su različita pitanja, i tvrdnja o "jedinom putu" tiče se samo drugoga.

Isus se u zapisima ne predstavlja kao jedan učitelj morala među mnogima. Prema jednom od četiriju ranih životopisa njegova života — onome koji nosi ime Ivan — rekao je: "Ja sam put i istina i život." To je neobična rečenica. Dobar učitelj morala pokazuje ti put; ne kaže da jest put. Zato Isusa nije lako smjestiti u policu "još jedan mudrac". Ili je govorio nešto što nije istina, ili nešto što mijenja sve.

Zašto tvrdnja uopće mora biti tako uska

Logika iza toga nije "samo mi imamo pravo". Ide otprilike ovako. Ako je problem čovječanstva samo neznanje — ako nam samo treba bolja uputa kako živjeti — onda ima mnogo dobrih uputa i nijedna ne treba biti jedina. Ali kršćanska tvrdnja je da problem nije prvenstveno neznanje, nego prekinut odnos: nešto je slomljeno između ljudi i onoga tko ih je stvorio, i to se ne popravlja boljim trudom.

Ako je to tako, onda ono što treba nije još jedan savjet, nego netko tko taj prekid zapravo zaliječi izvana. Kršćanstvo tvrdi da je Isusova smrt i ono što se, prema svjedocima, dogodilo tri dana kasnije upravo taj čin — jednom, za sve. To nije tvrdnja da su drugi putovi lošiji. To je tvrdnja da postoji samo jedno mjesto gdje je taj konkretni prekid već popravljen.

Jedan od najranijih kršćanskih vođa, čovjek imenom Pavao — koji je prije toga progonio kršćane, a poslije napisao velik dio najranijih kršćanskih spisa — to je izrekao gotovo šokantno jednostavno: da postoji "jedan Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus". Krist ovdje nije prezime; to je titula, grčki prijevod hebrejske riječi Mesija — "Pomazanik", davno obećani lik u židovskoj tradiciji.

Što s onima koji nikad nisu čuli

Ovo je poštena zabrinutost, i kršćanska tradicija ne pravi se da ima uredan odgovor u fusnoti. Ono što tvrdi jest da je sudac dobar — da onaj tko donosi konačni sud o svakom životu poznaje sve okolnosti, svaku ranu i svako neznanje, i da neće nikoga osuditi zbog onoga što nije mogao znati. "Jedini put" je tvrdnja o tome tko obavlja spašavanje, a ne uski test poznavanja pravih riječi. Prema jednom od životopisa, sam Isus je rekao da Bog nije poslao njega da svijet osudi, nego da se svijet po njemu spasi.

Gdje te to ostavlja

Ako je kršćanska tvrdnja istinita, ona nije netolerantna — ona je dobra vijest, i to za sve, jer put ne ovisi o tome gdje si rođen ili koliko dobro nastupaš. Ako nije istinita, onda je pogrešna, ne zla. U svakom slučaju, ne moraš je unaprijed prihvatiti. Možeš je provjeriti.

Najizravniji način nije više filozofije nego čitanje. Uzmi jedan od četiriju kratkih životopisa Isusa — evanđelja. Najkraći (zove se Marko) pročita se za nekih devedeset minuta. Pitaj se dok čitaš: djeluje li ti osoba koju ovdje susrećeš kao netko tko bi mogao imati pravo tvrditi to što tvrdi?

Napomena o jeziku ako to učiniš: hrvatski prijevodi koji su nevjernom čitatelju najpristupačniji su izdanje Kršćanske sadašnjosti ili Varaždinska Biblija. Oba su lako dostupna u knjižarama i na internetu.

Što sad?

Ako iza tvog pitanja stoji nešto osobnije — dojam da si negdje odbačen, ili umor od toga da ti se govori tko je "unutra", a tko "vani" — o tome se može razgovarati. Naš razgovor je besplatan, privatan i na tvom jeziku. Ti ga počinješ; ti ga završavaš kad god želiš.

Odakle ovo dolazi u Bibliji

• Ivan 14,6 — Isusova tvrdnja o sebi kao putu
• Djela apostolska 4,12 — najranija kršćanska tvrdnja o spasenju
• Ivan 1,14 — Bog koji postaje čovjek
• 1. Timoteju 2,5 — "jedan posrednik između Boga i ljudi"
• Rimljanima 5,8 — čin učinjen za one koji ga nisu zaslužili
• Ivan 3,16–17 — poslan ne da osudi, nego da spasi