Je li Biblija stvarno istinita?

Vjerojatno si negdje čuo da je Biblija puna proturječja, da je više puta prepisivana dok od izvornika nije ostalo ništa, ili da je to zbirka bajki. Neke od tih tvrdnji imaju zrno istine, druge su nesporazum. Ova stranica ne pokušava te uvjeriti da je svaka rečenica doslovna povijest. Pokušava ti reći na kakvo pitanje zapravo odgovaraš kad pitaš "je li istinita", jer je odgovor drukčiji za različite dijelove.

Nekoliko pojmova za početak

Za čitatelje bez crkvene pozadine:

• Biblija je zbirka židovskih i kršćanskih svetih tekstova. Ima dva dijela: Stari zavjet (stariji, nastajao otprilike između 1500. i 400. prije Krista, ujedno židovsko sveto pismo) i Novi zavjet (spisi iz prvog stoljeća o Isusu i njegovim sljedbenicima).
• Evanđelja su četiri kratka životopisa Isusova života — Matej, Marko, Luka i Ivan.
• Isus iz Nazareta bio je židovski vjerski učitelj iz prvog stoljeća; kršćanstvo tvrdi da je bio i Bog u ljudskom obliku, a rimska ga je vlast oko 30. godine pogubila raspećem.
• Krist je titula, ne prezime — "Pomazanik", grčki prijevod hebrejskog Mesija.

Kratak, iskren odgovor

Biblija nije jedna knjiga nego knjižnica — poezija, zakoni, pisma, kronike, životopisi — pisana kroz otprilike tisuću godina. Pitati "je li istinita" bez razlikovanja tih vrsta jednako je kao pitati je li "istinita" gradska knjižnica. Kršćanska tvrdnja nije da je svaki redak isti tip teksta, nego da kroz sve njih ide dosljedna nit, i da su najvažniji dijelovi — oni o Isusu — pisani kao svjedočanstvo, ne kao mit.

Različite vrste teksta traže različita pitanja

Poema ne laže time što nije zapisnik. Kad neki dio Biblije pjeva o stvaranju, pitanje nije je li to udžbenik astrofizike. Kad drugi dio prenosi zakone drevnog naroda, pitanje nije vrijede li ti zakoni doslovno danas. A kad treći dio tvrdi da je određeni čovjek pogubljen na određeni dan pod određenim rimskim namjesnikom i potom viđen živ — to je tvrdnja koja jest ili nije točna, i o njoj se može raspravljati kao o povijesti. Većina prigovora tipa "puna je proturječja" miješa te vrste, pa traži zapisnik ondje gdje stoji pjesma.

Kako izvještaji o Isusu stoje kao povijest

Evanđelja nisu pisana stoljećima kasnije, kako se ponekad misli. Životopis koji nosi ime Luka otvara se poput istrage: pisac izričito kaže da je istražio ono što su prenijeli oni koji su od početka bili očevici, kako bi čitatelj mogao znati pouzdanost onoga o čemu je poučen. Drugi životopis, onaj koji nosi ime Ivan, završava napomenom da iza njega stoji svjedok. Uz to, najstariji sačuvani prijepisi Novog zavjeta brojniji su i bliži izvorniku od bilo kojeg drugog antičkog teksta — više je rukopisa nego za bilo kojeg klasičnog pisca, i razlike među njima golemom su većinom sitne, pravopisne, a ne stvari koje mijenjaju smisao.

Po čemu se razlikuje od mita

Mit obično ne navodi imena namjesnika, datume i mjesta koja se mogu provjeriti — jer legenda ne želi da je se uhvati. Najraniji kršćanski spisi rade suprotno. Pavao, rani kršćanski vođa čija su pisma najstariji kršćanski dokumenti, u pismu kršćanima u Korintu prenosi popis poimence navedenih svjedoka i dodaje da su mnogi još živi — dakle, poziva čitatelja da provjeri. To je jezik nekoga tko misli da opisuje ono što se dogodilo, ne nekoga tko plete priču.

Gdje su pitanja poštena

Ništa od ovoga ne znači da nema teških mjesta. Ima prizora u Starom zavjetu koji uznemiruju, ima brojki koje se ne slažu među izvještajima, ima pitanja o tome kako čitati drevne žanrove. Kršćanska tradicija ta pitanja nije skrivala; o njima se piše stoljećima. Poanta stranice nije da je sve glatko, nego da "puna je bajki" nije pošten sažetak teksta koji se toliko trudi biti provjerljiv baš na najvažnijim mjestima.

Gdje te to ostavlja

Najbolji način da odlučiš nije čitati što drugi tvrde o Bibliji, nego pročitati jedan njezin dio sam. Životopis koji nosi ime Marko najkraći je — devedesetak minuta. Pitaj se dok čitaš: zvuči li ovo kao izmišljena legenda ili kao netko tko pokušava opisati što je vidio? Hrvatski prijevodi najpristupačniji nevjernom čitatelju su izdanje Kršćanske sadašnjosti ili Varaždinska Biblija.

Što sad?

Ako je iza pitanja o Bibliji zapravo pitanje možeš li ičemu vjerovati nakon što si se u nešto razočarao, o tome se može razgovarati. Naš razgovor je besplatan, privatan i na tvom jeziku. Ti ga počinješ; ti ga završavaš kad god želiš.

Odakle ovo dolazi u Bibliji

• 2. Timoteju 3,16 — kršćanska tvrdnja o naravi ovih spisa
• Luka 1,1–4 — životopis koji se otvara kao istraga
• Ivan 21,24 — napomena o svjedoku iza teksta
• 2. Petrova 1,16 — "nismo slijedili izmišljene priče"
• 1. Korinćanima 15,3–8 — rani, provjerljiv popis svjedoka
• Izaija 53,3–6 — starozavjetni odlomak koji kršćani čitaju kao najavu